Rifat Rastoder (1950-2023) bio je crnogorski političar, novinar, publicista i dugogodišnji zagovornik ljuskih prava, tranzicione pravde i demokratskih vrijednosti. Rođen je 11. jula 1950. godine u Bihoru, kod Berana, a profesionalni i javni život najvećim dijelom proveo je u Podgorici. Njegovo javno djelovnje obilježila je dosljedna posvećenost građanskom društvu, interetničkom dijalogu i kritičkom suočavanju s prošlošću kao temelju stabilne demokratske budućnosti.

Profesionalni put započeo je u novinarstvu, kojim se bavio od 1980. godine. Radio je kao novinar, urednik i komentator u Radio – televiziji Crne Gore, u nedeljniku Monitor i dnevnom listu Pobjeda, doprinoseći razvoju kritičkog javnog diskursa i medijskog popularizma. Bio je prepoznat kao jedan od važnih javnih intelektualaca koji su kroz medije zagovarali otvoren dijalog i odgovornost prema društvenim procesima.

Tokom političkog angažmana bio je jedan od osnivača Socijaldemokratske patrije Crne Gore i njen dugogodišnji potpredsjednik, višestruki poslanik i potpredsjednik Skupštine Crne Gore. U maju 2003. godine obavljao je funkciju vršioca dužnosti predsjednika države, a bio je i član Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope.

Rifat Rastoder je prvi objavio svjedočenja o stradanju na Golom Otoku. Bio je glas razuma u vijeme razaranja SFR Jugoslavije, iskreni borac za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru – državu građana po najvišim standardima uređenosti ljudskih i manjinskih prava. On je inicijator – učesnik brojnih skupova i stručnih rasprava o primjeni ljudskih prava, predlagač donošenja Zakona o manjinskim pravima, autor knjiga i studija koje su i danas orijentir za nadgradnju društvene harmonije u miltietničkom društvu.

Bio je među osnivačima najrelevantnijih organizacija za odbranu prava i dostojanstva ugroženih pojedinaca, zajednica i društva u cjelini – devedesetih godina prošlog vijeka. Sa Milikom Pavlovićem i Mujom Babačićem predvodio je višegodišnju borbu da se dozna istina o stradanju putnika otetih iz voza 671. Uporno je tragao za činjenicama i dokumentima kojima će se pokrenuti sudska odgovornost za zločine: Otmica iz voza, Deportacija izbjeglica, etničko čišćenje Bukovice i ubistvo civila u Kaluđerskom Lazu.  Duboko svjestan da savremeno društvo mora da se suoči s prošlošću i da iskreno njeguje kulturu pamaćenja i sjećanja, Rifat Rastoder je inicijator Skupštinskog prihvatanja Evropske rezolucije o genocide u Srebrenici, i ustanovljenja “Spomen parka civilnim žrtvama ratova 1991-2021.” u Podgorici. 

On je najzaslužniji što u glavnom gradu danas postoji bulevar sa imenom Srđana Aleksića – Trebinjca koji je spasavajući druga položio svoj život.

Rifat je bio ličnost koja je okupljala ljude sa namjerom traženja pravog puta – puta dobročinstva i pravde. Njegovi ideali i ciljevi mogli bi se definisati u nekoliko suštinskih stavki: odbrana pravde i pravičnosti, borba za pripadnike manje brojnih naroda i odbrana najviših civilizacijskih tekovina i vrijednosti za socijalnu i pravednu državu – Crnu Goru u koju je duboko vjerovao.

Objavio je knjige: „Crvena mrlja” (1990, kao koautor), „Usud imena”- dokumentarna hronika o otmici iz voza (2003.), „Dan sjećanja”- Srebrenica (2012.), „Hronika zločina” (prvo izdanje objavljeno 2015., a drugo 2016. god.)  i „Ko smo i od kada” (2019.). Brošure: „Investicija u budućnost” (2001.), „Pravo na ime” (2003, 2011. i 2022.), „Sjećanje na Trša” (2014),”Sukob Jugoslavije i SSSR-a (1948 – 1956) – CRNOGORSKA PRIČA” (posthumno 2024) kao i više feljtona i studija.

Kao idejni tvorac informaciono-dokumentacionog centra (IDC), Rastoder je prepoznao potrebu za stvaranjem prostora koji će objediniti arhiviranje dokumentacije, edukaciju i javni dijalog o ratnim zločinima počinjenim tokom devedesetih godina. IDC je zamišljen kao trajni resurs koji omogućava prikupljanje relevantnih dokumenata, izjava, optužnica i presuda, s ciljem očuvanja činjenica i jačanja kulture sjećanja.

Njegovo nasljeđe danas se ogleda u inicijativama koje promovišu odgovornost, pomirenje i regionalnu saradnju, kao i u radu organizacija koje nastavljaju da grade prostor za dijalog i suočavanje s prošlošću kroz edukaciju i javno zagovaranje.